Blagdan Svih svetih, ili kako je u narodu uobičajeno reći Svisvete, svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi u kojoj se slave svi sveci, za razliku od katoličkog blagdana - Dušnog dana ili Spomena svih vjernih mrtvih, koji se obilježava dan nakon Svih svetih, 2. studenog. To su vrlo stari blagdani, prvi puta se spominju u 4., odnosno u 10. stoljeću, a slave se u katoličkoj, pravoslavnoj, i mnogim evangelističkim crkvama.
Uobičajeno je da se tih dana obilaze i uređuju grobovi naših najmilijih, pale se svijeće i ostavlja cvijeće. Tih dana se sa sjetom sjećamo svih onih nama dragih osoba koje više nisu s nama, a isto tako i svih onih koji su umrli ne zato što je to neumitnost u života, što je to normalno i prirodno, nego zato što je to bila volja nekih pojedinaca. Nekih, koji jednostavno nisu mogli shvatiti da postoji i čestiti i radišni narod, narod kojemu je uvijek i na prvom mjestu Bog, obitelj, rad i poštenje.
Zato se đakovačke Švabe svake godine uz svijeće i cvijeće okupe na logoraškom groblju u Krndiji, pokraj spomenika podignutog u znak sjećanja na sve naše zemljake, Podunavske Švabe, koji su ostavili ovdje svoje živote, i ne samo ovdje, nego i na mnogim drugim mjestima koja su postala simbolom stradanja i nepravde učinjena jednom narodu.
Ti dani ove godine imali su za nas poseban značaj, a pogotovo za našeg člana, gosp. Georga Peka iz Potnjana. Nakon dužeg planiranja, razgovora i dogovaranja, ispunila se dugogodišnja želja gosp. Peka da se o njegovom trošku ispred crkve u Krndiji, kao što je uobičajeno i ispred svih drugih crkvi, postavi primjereni križ, pogotovo zato, što onaj 'stari', davno postavljeni, zbog vremenskih i drugih prilika i neprilika više ne postoji. Na takav način gosp. Georg Pek se pridružio svom rođaku, gosp. Lee Peku, koji je svojim donacijama omogućio da se nebrigom i ljudskom rukom gotovo uništena crkva obnovi i blagoslovi, kako bi opet mogla služiti Bogu i narodu.
U dogovoru s punitovačkim župnikom, vlč. Đuricom Pardonom, određeno je i mjesto gdje će taj križ biti postavljen. Stajat će ispred mjesne crkve, i seoskog raskrižja, tako da će biti uočljiv ne samo mještanima Krndije, nego i svakom onom putniku koji tu prođe.
I tog dopodneva, na Dušni dan, nakon Sv. mise koju su vodili vlč. Đurica Pardon i vlč. Slavko Platz, svečenik u miru, uz prisustvovanje mnogih đakovačkih Švaba, članova đakovačkog Ogranka, kao i stanovnika Krndije i okolnih mjesta križ je posvećen. Postament križa krasit će i dvojezična ploča iz koje će biti vidljivo tko je taj križ postavio, kome i zašto: |
Tih dana u Krndiji su bili:
Jasna i Zorislav Schönberger, vlč. Đurica Pardon, Ljerka, Krunoslav i Matej Niderle, Anica Pleša, Tomo Schwäller, Miljenko Faler, Mirko Cvrlje, Verica i Stanko Majdiš, Hilda i Ivan Kirhmajer, Božica Matić, Vlado Retig, Josip Gerard, Georg Pek, Slavko Platz, Nada, Mario i Velimir Švarcmajer, gđa Lajtkam, Gjuro Raumberger, Ljiljana i Vili Haas kao i mnogi stanovnici Krndije. |
