| „Doseljavanje i život Podunavskih Švaba na ovim prostorima“ |
 |
Predavanje vlč Luke Marjanovića: |
| „Doseljavanje i život Podunavskih Švaba na ovim prostorima“ |
| |
U petak, 9. studenog, 2012. godine s početkom u 19.00 sati Njemačka zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Ogranak Đakovo organizirao je u prostorijama Gradske knjižnice, u Đakovu, predavanje na temu: „Doseljavanje i život Podunavskih Švaba na ovim prostorima“. Predavač je bio Marijanović mons. mr. Luka, kanonik i umirovljeni profesor biblijskog studija. |
Ispred većeg broja članova đakovačkog Ogranka kao i zainteresiranih građana koji su se okupili te večeri, predsjednik Ogranka, gosp. Vili Haas, pozdravivši prisutne, u par riječi je najavio povod ovome predavanju:
- ove godine se obilježava 300 godina od početka doseljavanja Nijemaca, 200 godina od dolaska Podunavskih Švaba u Đakovštinu, te 20 godina od osnutka Njemačke zajednice u Hrvatskoj, kao i 10 godina postojanja đakovačkog Ogranka. Uzevši u obzir da je to i vrlo zanimljiva tema nama, potomcima Podunavskih švaba, nije se za čuditi što smo za večerašnje predavanje zamolili vrsnog poznavaoca te tematike, vlč Luku Marjanovića. |
Vlč. Marjanović je svoje izlaganje počeo sa 1712. godinom, kada su se na poziv tadašnjih državnika Nijemci počeli doseljavati u nenaseljena područja koja su opustjela nakon propasti turskog Carstva. Bili su to tada pusti i močvarni prostori koje je trebalo naseliti i kultivizirati, što nije bilo nimalo lako.
Na jednostavan i pristupačan način govorio je vlč. Marjanović o svim poteškoćama i problemima s kojima su se prvi doseljenici susretali. Počevši od početnog razočaranja vidjevši kuda su došli, pa sve do napornog svakodnevnog rada, gladi i bolesti. Stoga je posve opravdano nastala i ona poznata uzrečica: 'prvima smrt, drugima bijeda, a tek trećima kruh', no, isto tako i činjenica da su ta doseljavana područja osvojena ne mačem i silom, nego plugom i motikom! |
Neki doseljenici su se razočarani vratili nazad, u mjesta u kojima su prije živjeli, dok je velika većina ostala, radila i borila se sa svim poteškoćama na koje su tu nailazili. Kroz svoj rad, poštenje, vjeru u Boga, kao i primjeren suživot s mjesnim stanovništvom, Nijemci, odnosno Podunavski Švabi, kako su kasnije zajedničkim imenom nazvani, ostavili su velik i neizbrisiv trag na ovim prostorima. U tome ih nisu uspjela spriječiti niti svojevremena, ne tako davna nastojanja da ih se doslovno izbriše s područja koja su naseljavali. |
Tekst: Vilim Haas |
| |
 |
 |
Foto: Željko Vurm |
|