|
Na Uskršnji ponedjeljak ove, 2012. godine, kada đakovačke Švabe već po tradiciji sudjeluju u Krndiji na dopodnevnom misnom slavlju zajedno s tamošnjim stanovništvom, kojeg predvodi punitovački župnik, vlč Đurica Pardon, postavljene su i blagoslovljene na postamentu križa dvije primjerene ploče. Na jednoj je tekst napisan na hrvatskom, a na drugoj na njemačkom jeziku, u kojem se govori o tome tko je križ postavio, kome je namijenjen i zašto.
Križ, koji se nalazi ispred mjesne crkve, a, postavljen je i blagoslovljen na Dušni dan 2011. godine u blizini raskrsnice putova koji vode u okolna sela, Punitovce, Gorjane i Poganovce, i danas, 9. travnja 2012. godine, blagoslovom naknadno postavljenih dvojezičnih ploča završena je njegova izgradnja i njegovo postavljanje.
Davnašnja želja našeg člana, gosp. Georga Peka, potomka Podunavskih Švaba iz Potnjana, je bila, a sada se i ostvarila, da se postavi križ ispred crkve. I postavljen je o njegovom trošku i uz pomoć i razumijevanje i punitovačke župe i župnika.
Na taj način, svojim zalaganjem i aktivnošću obitelj Pek je ostavila postojani trag u tom selu! Prije petnaestak godina, gosp. Lee Pek je svojim novcem obnovio zamalo do temelja uništenu mjesnu crkvu, a gosp. Georg Pek je postavljanjem tog križa 'stavio točku na i'! Time je gotovo završena obnova crkve i njenog okruženja, tako da opet može služiti svojim župljanima kao što je to bilo i prije drugog svjetskog rata dok su tu Nijemci živjeli i radili.
Selo Krndija smješteno nedaleko Đakova, poznato je po tome što su ga osnovali njemački kolonisti koncem XIX stoljeća, a krajem drugog svjetskog rata zahvaljujući tadašnjem komunističkom režimu, tu se nalazio, kako su ga oni zvali: 'radni logor za njemačke i hrvatske ratne zarobljenike'. Kasnije, od listopada 1945. godine na tom prostoru je smješteno 3500 logoraša, mahom djece i žena njemačke nacionalnosti. Logor je raspušten u svibnju 1946 godine, i za to vrijeme zbog neljudskih uvjeta života, bolesti i gladi, stradalo je najmanje 337 osoba!
I, zbog toga, poseban je osjećaj kad se u takvim i sličnim prilikama spomenu naši sunarodnjaci, kao i mi, današnji Švabi koji smo po nacionalnoj liniji njihovi potomci, i da to sada možemo reći bez straha ali i s puno ponosa! |