Već po ustaljenoj tradiciji, a u sklopu Božićnih blagdana, u Krndiji su se u srijedu, 26. prosinca 2012. godine, na dan Sv. Stjepana okupili članovi đakovačkog Ogranka kao i stanovnici okolnih sela: Punitovaca, Jurjevca, Josipovca, kako bi prisustvovali misnom slavlju kojeg je predvodio punitovački župnik, vlč. Đurica Pardon.
U ozračju tih blagdanskih, svečanih dana crkva je po prvi puta od svog postojanja odjekivala i zvukovima tamburica punitovačkog tamburaškog sastava, te je na taj način još više naglašen svečani ugođaj i blagdansko raspoloženje.
Krndijaška crkva, stara osamdesetak godina, sagrađena je u stilu sakralne arhitekture kasne recesije. Sazidali su je tadašnji mještani, uglavnom potomci Podunavskih Švaba.
1944. godine je crkva granatirana i gotovo uništena, da bi tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća služila kao skladište umjetnog gnojiva i ostalih poljoprivrednih potrepština. Zahvaljujući velikoj i nesebičnoj želji gosp. Lee Peka također potomka Podunavskih Švaba, devedesetih je godina obnovljena, te par godina kasnije i posvećena od strane đakovačko-osječkog, tada biskupa, a sada nadbiskupa, msg. Marina Srakića.
Prošle godine je ispred crkve, kako to i dolikuje, postavljen križ, za što najveće zasluge ima gosp Georg Pek, član našeg, đakovačkog Ogranka.
I opet se pokazalo da su Nijemci prisutni u tom selu, istina, ne kao njegovi stanovnici, ali svakako kao netko kome je stalo do toga da se sačuva uspomena na njegove osnivače i prvobitne stanovnike – Podunavske Švabe. Velika nam je i moralna obveza da ne prepustimo zaboravu sva ona ratna stradanja, kao i patnje naših zemljaka koji su tu boravili i bili zatočeni. |