Nakon dužeg planiranja i pripremanja, članovi đakovačkog Ogranka uputili su se u nedjelju, 28. rujna o.g. na jednodnevni izlet u zanimljiv gradić spomenika i vina smještenom na krajnjem istoku Hrvatske, u grad Ilok.
Putem, zastali smo u Sotinu, gdje smo prisustvovali Sv. misi u tamošnjoj crkvi posvećenoj Sv. Mariji Pomoćnici. Bili smo vrlo lijepo primljeni kako od strane prisutnih mještana tako i od tamošnjeg župnika, vlč. Zlatka Rajčevca, koji nas je predstavio kao '…grupu Nijemaca, potomaka Podunavskih Švaba koji su tu na proputovanju…'. Na kraju bogoslužja izmolili smo i 'Vater unser', gdje su nam se pridružili i mnogi seljani, što i nije tako čudno, jer nekada je tu živjelo dosta njemačkog stanovništva što i samo ime tog sela na njemačkom jeziku potvrđuje: Sotting.

Potom, uputili smo se i u sam grad Ilok. Prošetali smo se zavojitim ulicama grada gledajući zanimljive fasade kuća, i prepoznavajući pokoju kuću koja po svom vanjskom izgledu još uvijek podsjeća na njene nekadašnje, švapske stanovnike.
Pogledali smo i 'iločke zidine' nastale u 13. stoljeću, kao i franjevačku i župnu crkvu sagrađenu u 14. stoljeću, a posvećenu 1700. godine talijanskom Franjevcu Ivanu Kapistranu, pokopanom u toj crkvi.
Prošetali smo se obalom Dunava, uživajući u pogledu na veliku i široku rijeku, koju mnogi od nas i nisu baš u prilici često viđati. Vjerojatno bismo se i duže zadržali obilazeći taj lijepi okoliš i gledajući zanimljiva plovila, no kako su nas neprestano salijetali dosadni i uporni komarci, odlučili smo se polako na povratak.
Uputili smo se kući prepuni dojmova, čvrsto odlučivši da moramo bar još jednom posjetiti taj lijepi grad bogate prošlosti, što ćemo sigurno to i učiniti čim vremenske prilike budu to dozvoljavale.

            Vraćajući se, sa zanimanjem smo promatrali taj valoviti kraj bogat vinogradima i voćnjacima koji se polako oporavlja od nedavnih ratnih stradanja, i sigurno kreće ka onom kakav je i oduvijek bio – gostoljubiv, lijep i zanimljiv!