U subotu, 29. srpnja 2017. godine su članovi đakovačkog Ogranka zajedno s dijelom velike obitelji  Schwäller obilježili i proslavili 85. rođendan čika Tome Schwällera.

Taj, naravno, sada stariji ali još uvijek 'dobro držeći' gospodin dobro je poznat i rado viđen u Đakovu, kao i njegovoj okolici. Cijeli svoj radni vijek proveo je na raznim gradilištima u Đakovštini s 'fajnglom i mistrijom' u rukama zidajući kuće ili popravljajući stare i oštećene. Nema niti jednog starijeg đakovčanina koji ne pozna ili nije čuo za gosp. Švalera, kako su ga svojevremeno njegovi znanci i poznanici zvali.
Njega, kao i mnoge druge iz te generacije, život baš i nije 'mazio'. Odrastao je u šesteročlanoj obitelji, a okusio je i strahote rata kao četrnaestogodišnji dječak kada je bio zatočenik tzv. 'Radnog logora' u Krndiji, gdje je dospio zajedno sa svojom obitelji. Po završetku rata završio je, kako on kaže, „zidarsku školu i zaposlio se u državnoj firmi kao zidar“. Radio je sve ono što takvo zanimanje i traži – rad od jutra do mraka po svakakvim vremenskim uvjetima. Bilo je i rada 'na terenu', po Slavoniji i Baranji, a ponekad, kada su to prilike zahtijevale, radilo se i na moru. O svemu tome, na svoj način govore i njegove ruke, još uvijek pomalo grube, i čvrstog stiska, kao uostalom i cijela njegova pojava – pomalo pogrbljen od godina i rada, ali sigurnog i čvrstog koraka. Uvijek je volio biti u društvu, družiti s ljudima, a pogotovo, porazgovarati sa svojim kamaradima.
Kroz svoj radni vijek sazidao je mnogo kuća, bio u mnogim obiteljima i susretao se sa raznim ljudima i njihovim sudbinama, tako da i nije čudno što je dobar znalac i poznavalac poratnih, a i kasnijih zbivanja u Đakovu, pogotovo sudbina i prilika u kojemu su živjele mnoge švapske obitelji.
Nikada nije nijekao svoje švapsko porijeklo. Jedan je od osnivača đakovačkog Ogranka Njemačke zajednice, a svojevremeno je bio i tri mandata član Županijskog vijeća Njemačke nacionalne manjine. Sve dok 'godine nisu učinile svoje', bio je jedan od aktivnijih članova Ogranka, uvijek spreman za šalu i akciju, pa iako je sada najstariji član Udruge, još uvijek je prisutan u gotovo svim zbivanjima koje Ogranak organizira.
Zato, zbog svega onoga što je doživio i proživio, zbog njegove društvenosti i velike duše, poželjeli smo mu dobro zdravlje i još puno godina mirnog i sretnog umirovljeničkog života!

Taj dan u Pisku su bili:
Stanko Kuburić, Jasna Schwäller, Slavko Platz, Tanja Schleis, Ljiljana i Vili Haas, Ljerka Kuburić, Thomas Schwäller, Vilko Schwäller, Nada Švarcmajer, Tomo Schwäller,  Marinka i Miljo Faller, Sebastiani Martina Schwäller