Vorstand (IO) đakovačkog Ogranka Njemačke zajednice organizirao je u subotu, 30. siječnja druženje za svoje članove i goste pod nazivom 'Pnkl-bal'.
Takav oblik zabave su prakticirali naše Omame i Otate. Zimi, kada nije bilo mnogo posla oko imanja, a svakako prije korizme, okupili bi se na odgovarajućem mjestu u selu (npr. zadružni dom, ili neka veća prostorija), gdje su se družili uz glazbu, jelo i piće koje je svatko sam sa sobom ponio u pinklu. Bila je to prilika kada su se vrijedne domaćice, kao i domaćini, mogli pohvaliti svojim kulinarskim i dekorativnim vještinama.
Tako je bilo i u tu siječanjsku večer u Đakovu. Došli su članovi našeg Ogranka, kao i dragi nam gosti iz naše Središnjice, gđa i gosp. Schönberger, te gđa i gosp. Apel, kao i predstavnice vukovarske udruge 'Nijemaca i Austrijanaca Vukovar' sa svojom predsjednicom, gđom. Darom Majer.
Na samom početku te večeri, nakon izgovorenih riječi dobrodošlice prisutnima od strane predsjednika đakovačkog Ogranka, Vilima Haasa, i naši gosti, gosp. Zorislav Schönberger, i gđa Dara Mayer su izrazili svoje zadovoljstvo dolaskom u Đakovo, među ljude s kojima ih veže dugogodišnje prijateljstvo i poznanstvo.
Potom je riječ uzeo jedan od naših najstarijih članova, kako po broju svojih godina, tako i po dužini članstva u DG-u, gosp. Tomo Schwäller.
Pozdravljam sve drage goste, Vas Đakovčane i sve moje Švabe, i drago mi je što na ovakav način obilježavamo staru švapsku tradiciju. Sada je, lako biti i reći 'ja sam Švabo', no prije, to se nije smjelo javno govoriti. Neki od nas su bili i u logoru Krndiji ili Valpovu, i pamtimo ona teška vremena, a sada imamo svoju Udrugu i ponosni smo za to! Vrijeme prolazi, i mojih 'kamarada' gotovo više i nema. Ja sam jedan od najstarijih, ali veseli me to što imamo svoju udrugu u koju je učlanjeno dosta mlađih ljudi. Prisjećam se i samih početaka Njemačke zajednice u Osijeku. Gosp. Franje Königa, prvog predsjednika VDG-a, te osnivača đakovačkog Ogranka, Mateja Niderlea, Pave Angebrata, Adama Fechtiga, kao i sebe samoga.
Još jednom se zahvaljujem svima, a pogotovo gđi Trischler, gosp. Maku i svima ostalima.
Noch einmal viele Dank!
Završio je svoju kratku ali upečatljivu priču gosp. Tomo Schwäller. Nije potrebno naglasiti da se nas se dojmile sve te iskrene riječi izgovorene od jednog osamdesetčetvrtogodišnjeg čovjeka kojemu život baš i nije uvijek bio sklon.
Večer smo nastavili u druženju i zanimljivim razgovorima kako je to već i uobičajeno kad se ponovo sretnu 'stari' prijatelji i znanci.
I gotovo na samom kraju tog našeg zajedničkog susreta, kada stariji članovi po običaju prvi krenu svojim domovima, obratio nam se naš, po godinama najstariji član, 85-godišnji gosp. Franjo Lauber, sa željom da i dalje nastavimo tako sa svojim radom i uspješnim druženjima.
Rastali smo se u dobrom raspoloženju uz obećanje da ćemo se ponovo sresti na nekom od slijedećih susreta koje redovno organiziramo.
