Uobičajeno je da se članovi našeg Ogranka okupe sredinom studenoga na tzv, 'Martinjskoj zabavi', ili 'Martinju', koje se održava uglavnom u sjeverozapadnim vinorodnim krajevima Lijepe naše. Iako je na našim prostorima uobičajenije da se obilježava i slavi dan sv.Vinka, zaštitnika vinara i vinogradara, kada se ujedno i na određeni način vinogradari pripremaju za novu 'vinogradarsku godinu', koja je u pravilu uvijek neizvjesna, ali i obećavajuća.
Za razliku od sv. Martina, koji se štuje također kao zaštitnika vinara i vinogradara, ali i kao zagovornika protiv alkoholizma, taj dan je i na određeni način kraj vinogradarske godine, dan kada se gotovo u potpunosti mogu vidjeti cjelogodišnji rezultati rada vinogradara i podrumara. Kada se ti vrijedni i uporni djelatnici mogu opustiti i uživati zajedno sa svojim prijateljima u manje – više uspješnim plodovima svoga rada, koji ne ovise samo o umješnosti i htjenju pojedinca, nego i o čudima vremena i vremenskih prilika.
Tom se prilikom na ceremonijalni i simboličan način 'krsti' mošt te se pretvara u vino uz prisutnost i pomoć domaćina, pozvanih gostiju, i neizostavnih 'kuma i biskupa', koji tu ceremoniju i vode. To je ujedno i prilika za druženje uz dobru glazbu, ples, iće i piće.
Tako je bilo i ove godine, kada smo u ugodnom ambijentu, uz pomoć naših gostiju, gđe Renate Trichler, gđe Spomenke i gosp. Darka Apela, te gđe Elizabethe Klein kao i brojnih đakovačkih Švaba, članova našeg Ogranka, uspješno obavili tu, vinogradarima, vinskim znalcima i ljudima dobre volje, najomiljeniju ceremoniju vezanu uz druženje, vino, vinogradarstvo i podrumarstvo. Uobičajeno je da u takvim prilikama dužnost kuma obavlja netko iz 'muškog' dijela okupljenih, no ove godine, je tu dužnost vrlo uspješno obavila naša draga gošća, gđa Elizabetha Klein, te je na taj način naznačila i odredila ovogodišnji raskošan buke i buduću, prpošnu kvalitetu vina.
Bio je tu i 'biskup', koji je uz aktivno sudjelovanje svih prisutnih, vodio cijelu tu ceremoniju, kada smo „…od poganog mošta dobili dobro i opojno vino koje će kod nas, njegovih štovatelja, izazivati ugodne osjećaje nepca, nosa i grla, a ponajviše naše duše! …“
I na taj način, i mi smo jednu vinogradarsku godinu uspješno doveli do kraja, te se rastali do slijedećeg susreta dok nam je u glavama odzvanjala misao nepoznatog autora: |
