I ove su godine 11. svibnja đakovačke Švabe došle na logoraško groblje u Krndiji, i okupile se oko spomenika podignutog u znak sjećanja na sve one pripadnike naše nacije koji su tu, u tzv 'radnom logoru' umrli i na mjesnom groblju sahranjeni.
Nismo tom prilikom spomenuli samo ove, naše stradalnike, koji tu leže, nego i sve ostale Nijemce koji su bili zatvarani i primorani živjeti u nemogućim logoraškim uvjetima gdje je vladala neimaština, bolest i glad. Tada se nije gledalo na dob, i spol, bilo je dovoljno da si Nijemac i deportacija u logor i oduzimanje svega onog što si svojim radom i časnim životom do tada stekao bilo je oduzeto! Nije se oduzimalo samo materijalno bogatstvo stečeno dugogodišnjim trudom i poštenim radom nego se uništavalo i ono osnovno, ljudsko dostojanstvo.
Zato je i primjerena, u tom trenutku održana komemoracija uz paljenje sviječa i polagnje vijenca od strane dvojice bivših logoraša, Tome Schwällera i Gjure Raumbergera imala poseban, svečani prizvuk. Pa i izgovorene riječi punitovačkog župnika, vlč. Đaurice Pardona imale su svoju 'težinu': naglasio je između ostaloga „.. da je nužno dalje živjeti i oprostiti, no nikako ne i zaboraviti…“
Potom u 'debelom' hladu ogromnih lipa koje su se pružile sredinom groblja, nastavio se razgovor o Krndiji, selu kojega su 1890. godine osnovali njemački kolonisti a koje je koncem II svj. rata doživjelo takvu sudbinu. Neoprostivo je da se jedno selo pamti po svom kratkotrajnom tragičnom i neslavnom dijelu svoga postojanja, a ne po vrijednim i poštenim ljudima koji su ga osnovali i u njemu skladno i u slozi živjeli s ostalim žiteljima!
Spomenuli smo i 3. svibanj o.g., kada redovno dolazimo kako bismo sudjelovali na Sv. misi i obilježavanju svetkovine sela Krndije - 'Našašće sv. Križa'. Ove godine nije nas u tome spriječio niti prolom oblaka pračen obilnom tučom!
Tih dana u Krndiji su bili:
Ljerka i Matej Niderle, Mirna, Josip i Ivan Gerard, Nada i Velimir Švarcmajer, Tomo Schwäller, Gjuro Raumberger, Franjo Lauber, Mira čajkovac, Miroslav Celcner, Georg Pek, Marinka i Miljenko Faler, Verica i Stanko Majdiš, te Ljiljana i Vili Haas.
